Noć na Glavnom kolodvoru

[ponedjeljak][17.12.2007.]

Dan savršen, spavalo se duže nego što je trebalo, faks je počeo tek oko 16 sati. U vlaku zezancija na putu do Zagreba tako da smo vrijeme kratili neki čitajući novine, neki su kao učili, dok su neki kratili vrijeme pričom i smijehom ( između ostaloga u tu grupu spadam i ja ). Engleski kao engleski, dvorana u kojoj je taj četvrtak bilo svega 10 ljudi koji su došli na predavanja. Tuga i razočaranost profesorice pri ulasku u dvoranu čim je ugledala koliko nas ima. No, iskreno priznajem, više uživam u nastavi kada nas je tako malo nego kada je hrpa ljudi i svatko onda priča svoje. Sat je uz to bio zanimljiv jer nam je profesorica donijela financijska izvješća od PODRAVKE. Inače, ta izvješća za tu tvrtku radi poznata dizajnerska agencija BRUKETA&ŽINIĆ. Ja osobno bio sam oduševljen. Trebate vidjeti tu kreativnosti i maštovitost. Sat je brzo prošao, te je ostalo još samo jedno predavanje koje se zbog količine zadataka koje je trebalo proći malo otegnulo tako da smo morali ostati duže. Vlak koji je krenuo u 20:48 već je dobrano bio na putu za Sisak kada sam došao na kolodvor, tako da sam morao čekati vlak koji ide tek u 23 sata. Jelena mi je pokazala gdje se može sjesti na kolodvoru ( nisam ni znao da imaju klupice sa strane u čekaonicama ). U svakom slučaju nisam se mogao žaliti da mi je hladno. Šal, rukavice, debela jakna polako su postajale nedovoljne kako je noć odmicala. Dok sam tako sjedio na klupi, kraj mene sjeda jedna gospođa, sva uznemirena, telefonira na mobitel. Bila je to neka gospođa koja je radila za Austrijsku ambasadu. Imali su neki slučaj sa starijom gospođom. Lagano sam se pretvorio u uho. Interesiralo me o čemu je riječ, jer je stvarno sve to zvučalo ozbiljno. Prema razgovoru, gospođa je psihički bolesnik, koja je taj dan doslovno pukla i završila u bolnici, no iz bolnice je htjela otići no nije imala kuda. U očima te Austrijske ambasadorice vidjelo se koliko je nastojala riješiti taj problem…. U tom trenu sa moje lijeve strane sjeda starija gospođa, lagano se izuva i oči joj se počinju lagano sklapati. Sve dok joj nije došao njen prijatelj, te su poveli razgovor. Živjela je tako ta baka u ovih godinu dana svugdje, jedno vrijeme je spavala ispod savskog mosta, jedno vrijeme po stubištima, a sada spava na kolodvoru. Hrane se u pučkoj kuhinji, ali nekada mogu skupljanjem boca skupiti dovoljno novca da si kupe sami gablec. Srce mi se lagano steglo od tuge, jer sam počeo još više cijeniti svoj život i ono što imamo moji roditelji i ja. Ljudi žive od danas do sutra, skupljajući boce, hraneći se u pučkim kuhinjama i spavaju gdje stignu, tamo gdje im je toplo, udobno …… Ali što bi bila noć da ne bude i koji pijanac, i vidi slučajnosti, iz Siska. Cijelo je vrijeme lupao po kolodvoru, derao se na blagajnice, dok nije došla policija kada je ispario. No tortura s njegove strane se nastavila prija polaska vlaka. Napao je strojovođu koji je sve stojički izdržao i podnio bez pritužbi. Po reakcijama obojice, samo smo čekali koji će prvi dignuti ruku na koga. Uto su došla dva policajca koja su ga toliko namlatila da je odmah nastao mir. Bio je kao bubica do Siska. Sretno smo stigli do Siska, bez ozljeda, u miru Božijem. Zakoračio sam u svoj dom u 00:30, svoj topao mili dom, dom kojeg cijenim još više.

[ 2 KomentarA ][PrinT ][# ]

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

ANKETA

BLOG O .....

Kada ste me čitali

MOJ MAIL

COOL Postovi

Linkovi

[ponedjeljak][17.12.2007.]

Noć na Glavnom kolodvoru